U jednoj od najvećih crnogorskih bitaka, u Bici na Fundini 1876. godine, po S. Gopčeviću bilo je 5.500 poginulih i 1.000 nestalih Turaka, a gine 300 Crnogoraca, a 400 je ranjenih. Zabilježeno je: „Junaštvo i heroizam Crnogoraca u bici na Fundini prevazišli su sve do tada viđeno”.
– U toj bici učestvovala je i Lutovska četa u okviru Bratonoškog bataljona, upisanog u Sabornoj crkvi u Nikšiću kao Čelični bataljon. Bratonoški bataljonski barjak je u toj slavnoj bici nosio barjaktar Murat (Spasoje) Jovanović koji i gine u njoj. Sahranjen je ispred Saborne crkve u Ublima Kučkim, gdje mu je knjaz Nikola podigao spomenik sa posvetom „Knjaz Nikola I svojem barjaktaru Muratu S. Lutovcu, 1876”. Četni lutovski barjak u toj bici je nosio njegov sin Đoko Muratov Jovanović, koji je prvi iznio barjak na najjače tursko uporište na brdu Helm u Fundini. O ovom barjaku svjedoče zapisi: „Na njemu je bilo 404 zrnobojine pod kojim su šest barjaktara crnogorskih poginuli u Boju na Fundini. Knjaz Nikola je 1877. godine, ruskom carskom nasljedniku Aleksandru III među ratnim trofejima na dar poslao i ovaj barjak. U telegramu zahvalnosti carević Aleksandar III kaže: „Ovi trofeji dragocjeni su mi kao svjedoci heroizma, koji su prinijeli crnogorskom narodu poštovanje cijele Jevrope i tako dobro opravdali nasljedne simpatije Rusije naspram toga junačkoga naroda” (Dr Branko Babić „Crnogorsko barjaktarstvo”) – podsjeća Krkeljić.
On dodaje da u knjaževoj pjesmi „Bratonožićko kolo”, posljednji stih glasi: „A za hrabrost Lutovaca/ junaštvo im barjaktara/ bi gudalo s udivljenjem/stalo samo u guslara.”//
– Zabilježeno je da „Ratne 1877. knjaz Nikola je poslao ruskom caru Aleksandru III (tada prestolonasljedniku), kao spomen iz rata i kao dokaz crnogorske hrabrosti, jer je na njemu bilo 404 zrnobojina. Pod njim su jednoga dana pali šest barjaktara i isto toliko se ranilo. Barjak se čuvao u Crkvi Sv. Petra, u ukopnici vladajućeg doma Romanova”. Danas se čuva u muzeju Ermitaž, u odjeljenju. Đokovog unuka Vojislava krstila je 1913. Velika knjeginja ruska Milica Nikolajevna Romanov, inače ćerka kralja Nikole. O ovom barjaku je pisao i general-pukovnik Savo Orović („Zastava junaštva”): „Izrešetan kuršumima, potamnio od barutskog dima, sa tragovima osušene krvi, ovaj barjak je poslat ruskom caru kao uspomena i svjedočanstvo crnogorskog heroizma” – navodi Krkeljić.
Svojevremeno J. Lopičić piše u „Pobjedi”: „Rukovodilac Odjeljenja zastava u Ermitažu profesor Mamajev, kada je prije četiri godine došao na Cetinje i ugledao jatagan Novakov, oduševljeno je rekao: „I mi crnogorsku zastavu sa Fundine brižljivo čuvamo kao najvrednosniju relikviju u znak trajnog prijateljstva crnogorskog i ruskog naroda“. Pod njegovim rukovodstvom zastava je podvrgnuta specijalnoj obradi, da bi se zaustavio proces raspadanja tkanine.
– Zastavu koja se čuva u Odjeljenju zastava muzeja Ermitaž u Sankt Peterburgu, imali su priliku mnogi da vide, opišu, ali fotografiju te zastave nije imao niko. Bilo je bezbroj pokušaja da se dođe do te fotografije, od državnih institucija Crne Gore, direktnih nasljednika pomenutih barjaktara, prof. dr Đorđa Jovanovića i sina mu Mihaila, i mnogobrojnih drugih, ali bez uspjeha. Međutim, kao direktni potomak četiri brata Stefanovića (sinovi Stefana Krkeljića) koji su prvi ispod ovog barjaka, sa lutovskom četom upali u turske šančeve i zauzeli visoravan Heljm, prilikom posjete Moskvi juna 2017. uspio sam da dobijem obećanje da će mi biti dostavljena fotografija lutovskog barjaka. I zaista, u oktobru 2017. godine zamjenica generalnog direktora Ermitaža, dr Svetlana Adaksina, poslala mi je fotografiju, navodeći u propratnom pismu dimenzije barjaka 123x133 cm i inventarski broj relikvije. Tek po dobijanju dozvole od Ermitaža da se fotografija može publikovati, ustupio sam je štampi. Na taj način javnost ima priliku da se po prvi put upozna sa fotografijom ove dragocjene relikvije – rekao je Mladen Krkeljić za „Dan”.


Nosilaca ordena Georgijevskog krsta u Muzeju u Kremlju

U Bici na Fundini, jednoj od najslavnijih bitaka i pobjeda crnogorske vojske, izuzetno junaštvo su pokazali Lutovci. Samo iz porodice Krkeljić, za izuzetne zasluge u Fundiskoj bici odlikovan je Jefto Stefanov Krkeljić Zlatnom Obilića medaljom, njegov rođeni brat Milija Stefanov komandir čete je ranjen, a drugi brat Božina Stefanov gine kao oficir ispod ovog barjaka.
– Ovaj događaj je inspirisao Marka Miljanova da u „Primjerima čojstva i junaštva” opiše Nedu, majku ove braće (PR41.). Radivoje Bećov Krkeljić, brat od strica junaka, odlikovan je najvećim ruskim vojnim odlikovanjem Georgijevskim krstom (Orden Svetog Đorđa). Inače, kući Krkeljića su dodijeljena dva Georgijevska krsta. Drugi je dobio Milisav Markov Krkeljić kao dobrovoljac, za izvanredne zasluge i pokazano junaštvo u toku rusko- japanskog rata 1905. godine u Bici kod Mugdene. Georgijevski krst (Orden Svetog Đorđa) ustanovila je ruska carica Katarina Druga, 26. novembra 1769. godine. U spomen-sobi nosioca ordena Georgijevskog krsta u Muzeju u Kremlju čuvaju se i diplome sa imenima svih nosilaca ovog izuzetnog odlikovanja. Među njima su imena ove dvojice Krkeljića koji su sa ostalim Lutovcima i njihovim barjaktarima sa krstašem u bitkama za slobodu Crne Gore zadobili – besmrtnost – zaključio je naš sagovornik